Milo Košćica, moj rođak – za one koji neznaju, mi smo prvi rođaci, i generacija, pa mi nikako nije jasno zašto mi se obraćaš sa Vi, kao da se nikad nismo sreli i upoznali. Ne razumin što si se tako naidija na me, jer kao što sam već naglasio, ja nikog ne prozivam, samo konstatiram činjenice. Jedino ako te nije istina zabolila.
Neću polemizirati s tobom o tome ko više voli Kukljicu, jer se po tvojim kriterijima, niko ne može mjeriti s tobom u ljubavi prema Kukljici. Ti si etalon za tu ljubav.
Sigurno su i tvoje slike Kukljice bolje od Tihomirovih, jer Bože moj, ko može napraviti bolju sliku Kukljice od onoga, tko cili život, 365 dana u godini, živi u njoj. Treba li tome uopće kakav komentar!?
A ja, i svi oni koji ne žive u Kukljici 365 dana u godini, mi po tim tvojim kriterijima nismo kukljičani, mi je ne volimo, nas za nju ni briga, mi ništa neznamo, ni kako puše bura, ni kako zimi pada kiša, pa s kojim pravom se onda javljamo i unosimo nemir u idilu vas „pravih kukljičana“.
Gadi mi se ovakav bolestan način razmišljanja i polemiziranja u kojem je važnije sve drugo osim merituma stvari.
Meritum stvari u mom članku, da još jednom podsjetim tebe, ali i sve ostale koji razmišljaju kao ti, nije tamo neki kafić „Ive“, najdraži zimski kutak kako ti to vidiš, nego kako u sadašnjem trenutku pokrenuti turizam i oživiti Kukljicu koja je zamrla.
A turizam i Kukljica počeli su umirati prodajom Zelene Punte.
Prije prodaje, u Zelenoj Punti je bilo stalno zaposlenih 70-tak otočana (većinom kukljičana) i 250 sezonaca. Kukljica je bila perjanica turizma u Zadarskoj županiji, centar zabave i događanja za oba otoka. Tih 70-tak stalno zaposlenih radilo je 3 miseca u godini a primali su plaću 12 miseci. Da je vlasnik bio privatnik, dali bi to bilo moguće? Dakle kao što vidiš opće dobro i privatno, nikad nemaju iste interese.
A di smo danas? Zaposlenih je samo 4-5, pali smo na 1/3 noćenja, a naše turističko misto je zamrlo i pretvorilo se u penzionerski raj.
Jedini prostor na kojem, uz relativno mala ulaganja, možemo većim dijelom oživiti (vratiti) zabavne i promotivne sadržaje iz ZP je središnji prostor ispred općine s kafićem “Ive”, u uređenje kojeg je općina zadnijh godina uložila značajna sredstva. No za to je potrebno puno dobre volje, zajedništva, ali i malo vizije (ideje), znanja i dobre organizacije, te na kraju puno upornog i nesebičnog rada.
I kao što sam već napisao, u tu priču trebalo je uključiti sve koji žive od turizma, naše ugostiteljske kadrove, turističke djelatnike, iznajmljivače apartmana, mlade, brodare, itd. Zato jer će korist od toga imati svi.
Svakome ko ima dva zrna soli u glavi bi trebalo biti jasno da Općini ovdje nije (i nebi trebao biti) u interesu samo profit kao privatniku, nego i zapošljavanje naših ljudi, oplemenjivanje središnjeg prostora, pokretanje zabavnih i promotivnih turističkih sadržaja, privlačenje novih gostiju, a samim time oživljavanje i svih ostalih gospodarskih i uslužnih djelatnosti. U protivnom sve će se pomalo ugasiti.
Iznajmljivanjem tog prostora privatniku, gubimo jedinu raspoloživu mogućnost bitnog utjecaja na turistička događanja u našem mistu, a nastaje i klasičan sukob interesa i nezakonit način rada Općine prilikom organiziranja bilo koje manifestacije.
Stoga su sve tvoje usporedbe i tlapnje o tome zašto se Općini ne isplati držati kafić „Ive“ a privatniku se to isplati, potpuno besmislene.
Sa ovakvim razmišljanjem, ne sumnjam da opravdavaš to što se je Zelena Punta prodala privatniku. Jer Bože moj, mi ne znamo upravljati ni kafićem, pa kako bismo onda mogli upravljati sa cilom Zelenom Puntom.
Može li mi neko objasniti koja je razlika između ovog sada (davanje kafića privatniku) i onoga (prodaja Zelene Punte privatniku)? Ja ću vam reći – nikakva!
I da ne zaboravim, navodeći da plasiram neistine, nazvao si me lažljivcem, a moraš priznati da je to ozbiljna uvreda, ako to ne možeš dokazati.
Dakle da još jedanput ponovim SLUŽBENE PODATKE (jer vidim ima puno onih što gledaju slova,a ne čitaju). Sadašnji načelnik (koji je bio u ondašnjem poglavarstvu koje je donijelo odluku o povećanju cijene najma) je stavio ovrhu najmoprimcu u iznosu od 465.561,13 kn. Na moje pitanje Pročelniku zašto na taj iznos, odgovorio je da je to iznos do kraja isteka ugovora bez kamata, a da je stvarni iznos (s kamatama) oko 900.000 kn. Kad se tome doda neplaćeni najam za 1,5 godinu, koliko je najmoprimac samovoljno produžio ostanak u tom prostoru, bez ikakvog ugovora i bez plaćanja , dolazimo do iznosa od preko 1.200.000 kn . Što tebi Milo u ovome nije jasno??? I koje neistinite podatke sam ja onda plasirao??? To nisu moji podaci, to su službeni podaci!!!
Pitaš se odakle mi hrabrost pisati o kafiću „Ive“? Bolje bi ti bilo da pitaš načelnika zašto je glasao za povećanje cijene najma ako je mislio da je previsoka ili zašto bivšeg najmoprimca nije u skladu s ugovorom o najmu, nakon isteka istog, deložirao iz prostora? Ali za to treba imati muda.
Po tom pitanju moja savjest je čista, od kad sam izabran za vijećnika, samo radim svoj posao i zalažem se da se poslovanje tog kafića uskladi sa ugovorom o najmu i zakonom. Dobro pazim što pišem, da nekoga nebi uvrijedio bez dokaza, a ti mene nazoveš lažljivcem ne navodeći apsolutno ni jedan argument za to!? Vidim da si se i ti brzo uklopio u ekipu (ako si ikad i izašao iz nje).
Na kraju, rođače, molim te, oslobodi me svojih izljeva velike ljubavi prema Kukljici. To me podsjeća na onaj vic …”Molim te nemoj me više braniti”…
Tebi je Kukljica omogućila lagodan život, cijeli svoj radni vijek (37 godina) kako sam navodiš, proveo si radeći u njoj 3 mjeseca a primajući plaću 12 mjeseci. Toliko ste se ti, i takvi kao ti, za nju „žrtvovali“, „brinuli“ i „nesebično davali“, da je od te silne ljubavi zamrla.
A što si ti njoj dao, a da to nisi dobro naplatio?
Razlika između nas dvojice je što je tebi pun k… Kukljice, a vidiš, ja sam je željan i teško mi je gledati kako propada.